Knjaževac 21/09/2022
Vodeći se rezultatima raznih istraživanja, dolazimo do zaključka da se u svakom desetom tekstu u štampi krše etički principi i Kodeks novinara Srbije kada je reč o izveštavanju o deci.
Deca se često zloupotrebljavaju zarad senzacionalizma zbog verovanja pojedinih urednika da to vodi ka većem broju prodatih primeraka novina i većem tiražu. Što prikazuje i istraživanje Centra za profesuinalizaciju medija i medijsku pismenost (CEPROM) iz 2018.godine, koje prikazuje da u Srbiji po “pravilu” prednost prilikom izveštavanja o deci imaju negativni dogadjaji i dešavanja.
Istraživanje je pokazalo da su deca u štampanim medijima prvenstveno zastupljena u udarnim vestima crne hronike, a da je prostor za afirmativne priče, kao što su njihov uspeh u školi i na takmičenjima, sveden na minimum. Ovakav nedostatak afirmativnih sadržaja postaje sve veći medijski i društveni problem jer traje godinama unazad i ima sve negativnije posledice po samu decu.
Dok u masi negativnih medijskih sadržaja mnogi postaju ravnodušni, žrtve postaju i ostaju deca koju ovakve informacije, a posebno u internet domenu, mogu da prate kroz ceo život. Sve to dovodi do dugoročnih negativnih posledica po decu koje mediji ne razmatraju ili ne žele da razumeju u dovoljnoj meri prilikom izveštavanja, a danas objavljena negativna priča može da ima posledice po život deteta čak i unarednih pet, deset ili dvadeset godina.
Priče koje se bave decom i mladima su među najtežim za definisanje, istraživanje i izveštavanje. Novinari su u tim slučajevima često suočeni sa jedninstvenim etičkim, pravnim ili praktičnim pitanjima. Zbog toga veoma često pravila koja važe u ’običnom’ izveštavanju, ne važe kada su glavni protagonisti deca i mladi.
Sa promenom vremena u kome živimo, menjaju se i pravila, pa je tako u današnjem vremenu vrlo važno obratiti pažnju na svaki korak kada je u pitanju izveštavanje o deci. Primer: Uradili ste priču o nekom detetu i objavili je na online platformama, što dovodi do mogućnosti da, nakon izvesnog vremena (15-20 godina) kada to dete odraste i postane osoba koja traži zaposlenje, taj članak/video ukoliko je uradjen neprofesionalno može ostaviti teške i vrlo negativne poseldice.
Ovak primer loše prakse dovodi nas do zaključka da je neophodno da novinari nauče posebne tehnike razgovora sa decom, da se trude da uvek imaju dozvolu roditelja, da znaju kako da izađu na kraj sa komplikovanom situacijom.
Kako Milorad Ivanović, koordinator za zapadni Balkan Dart centra za novinarstvo i traumu pri Kolumbija univerzitetu u Njujorku, ističe: “Glavna stvar koju novinar mora da ima na umu je da ne naškodi detetu”.