“Informisanost romkinja za zaštinu od nasilja u porodici”: Zainteresovanost lokalnih institucija za zapošljavanje žena romkinja

Knjaževac 15/08/2022

 

Vodeći se rezultatima raznih statistika, možemo doći do zaključka da  od ukupne romske populacije u našoj zemlji, čak 70% nepismenih čine žene. Ovaj “trend” nepismenosti postao je naročito izražen u devedesetim godinama prošlog veka, a prouzrokovan je čestim ratovima na ovim prostorima I teškom ekonomskom krizom. Tokom godina ekonomske krize u Srbiji, značajno je povećan broj devojčica koje nisu stekle ni osnovnu veštinu pisanja I čitanja, iz koje proizilazi uskraćivanje prava na dalje školovanje I zapošljavanje u životu.

Ekonomska politika najčešće ne uzima u obzir potrebe žena i devojčica i uticaj tranzicija na njih, a posebno ne ako one pripadaju marginalizovanim grupama ili grupama koje su izložene povećanom riziku od siromaštva, kao što su Romkinje. U tranziciji dolazi do pogoršanja ekonomskog položaja žena, smanjuju se stope zapošljenosti koja izaziva  porast stope nezaposljenosti. Porast sive ekonomije pojačava eksploataciju i diskriminaciju žena i samim tim pojačava feminizaciju siromaštva  – porast učešća žena među siromašnima.

Žene u romskoj porodici, tradicionalno, rano preuzimaju ulogu domaćice, majke i supruge. Zbog njihovog  ranog odustajanja od obrazovanja, ona nemaju mogućnost za širi izbor radnih mesta, osim onih koja se nude osobama bez osnovnog obrazovanja ili sa završenom osnovnom školom.

Među nezapošljenima i onima koji na posao čekaju duže od dve godine skoro 62% čine žene. Od toga, preko 70% su Romkinje, interno-raseljena lica, izbeglice iz bivše Jugoslavije i povratnici po sporazumu o readmisiji, dakle žene iz ranjivih kategorija. Krug koji za Romkinju počinje odustajanjem od obrazovanja, nastavlja se nemogućnošću zapošljavanja, ranom udajom i materinstvom, što dovodi do ekonomske zavisnosti od supruga. Tako žene iz višestruko marginalizovanih grupa čine ekonomski najslabiji i društveno najnemoćniji sloj. Direktna i indirektna diskriminacija na koju nailaze Romkinje prilikom pokušaja da nađu posao predstavlja činjenicu koja se, nažalost, veoma često negira ili smatra neistinitom.

Podaci prikupljeni tokom izrade Nacionalnog plana aktivnosti za poboljšanje položaja žena u Srbiji jasno govore o višestrukoj diskriminaciji koju trpe Romkinje. Romkinja nema ni na jednoj poziciji na kojoj se donose odluke, ni u državnom ni u privatnom sektoru. Imovina koja se vodi na ime Romkinja čini manje od 0, 2% ukupne imovine koju poseduje porodica. Poslovi koje one obavljaju najmanje su plaćeni a ujedno su I najteži. Razlozi za takvo stanje su različiti: neobrazovanost i nestručnost, diskriminacija prilikom zapošljavanja, pa i ukupna ekonomska situacija u zemlji. Nacionalna služba za zapošljavanje pokrenula je afirmativnu akciju dodele određenih sredstava za pokretanje malih biznisa i samozapošljavanja, koja predviđa dodatne bodove za pripadnike romske zajednice, za žene i za invalide/tkinje. Iako je namera bila pozitivna, ova akcija je žene zatekla nespremne. Bez predhodnih znanja i veština za vođenje poslova, bez odgovarajuće stručne spreme, većina Romkinja nije iskoristila ovu mogućnost da dobije određena sredstva za pokretanje procesa samozapošljavanja.

Većina Roma i Romkinja suočava se sa društvenom isključenošću i siromaštvom i izložena je otvorenoj, a još češće prikrivenoj diskriminaciji. A kada je reč o ekonomskoj nemoći govore i podaci koji ukazuju na to da više od jedne četvrtine od ukupnog broja romskih domaćinstava svoje prihode ostvaruje preko socijalnih primanja. Romi i Romkinje formalno zaposlenje najčešće nalaze u komunalnim službama na poslovima čistača ili perača ulica ili obavljaju fizičke poslove u građevinskim firmama; kada je reč o poslovima u neformalnoj ekonomiji, najčešće rade kao sakupljači sekundarnih sirovina.

Da bi došlo do poboljšanja opštih životnih uslova Roma, neophodna je promena odnosa društva i preduzimanje adekvatnog niza mera za poboljšanje položaja manjinskih zajednica  i zajedničkih poteškoća s kojima se suočavaju – ograničenom pristupu kvalitetnom obrazovanju i poteškoćama u integraciji na tržištu rada, diskriminaciji, teškom ekonomskom položaju i brojnom nizu problema koji zahtevaju rešenja.

Post Author: Rtvm2020