Knjaževac 20/09/2022
Vidljivost dece u medijima u našoj zemlji je veoma slaba, što ukazuje na to da mediji ne pridaju veliki značaj temama vezanim za populaciju najmlađih. Pored toga, ne pokazuju uvek ni onu vrstu profesionalne i etičke osetljivosti, kojom se štite interesi dece i uvažava njihov dignitet.
U medijima deca se često predstavljaju kao žrtve nasilja, a veoma retko kao ravnopravni učesnici u javnom životu, koji imaju i svoje stavove, i pravo da ih izraze. Izveštavanje o deci i mladima nosi posebne izazove. U nekim slučajevima, izveštavanje o određenoj deci dovodi tu ili drugu decu u opasnost od odmazde ili stigmatizacije.
Ni jedna državna ni međunarodna zakonska odredba ne daje definiciju šta tačno predstavlja dostojanstvo deteta, dok ono predstavlja jedini cilj prema kome težimo kad pristupamo detetu – žrtvi i odnos prema detetu treba biti postavljen tako, da ne ugrožava dostajanstvo deteta.
Svi oni koji dolaze u kontakt sa žrtvom počevši od prvog kontakta sa profesionalcima, trebaju usmeriti svu svoju pažnju na žrtvu i poštovanje njenih/njegovih prava. Međunarodni standardi daju okvir u kome bi profesionalci trebali da se kreću, kada izveštavaju i decu uključuju u svoje izveštaje na način na koji je primeran njihovom uzrastu i uz poštovanje osetljivosti situacije u kojoj se odredjena deca nalaze.
- Dostojanstvo i prava svakog deteta treba poštovati u svim okolnostima.
- Prilikom intervjuisanja dece i izveštavanja o deci posebnu pažnju treba obratiti na pravo svakog deteta na privatnost i tajnost, pravo na izražavanje sopstvenog mišljenja, pravo da učestvuje u donošenju odluka koje ga se tiču i pravo na zaštitu od povređivanja i odmazde, uključujući mogućnost da mu se naudi ili da bude predmet osvete.
- Najbolji interes deteta treba štititi i u svim drugim situacijama, uključujući i tokom aktivnosti na zastupanju interesa dece i promociji njihovih prava.
- Kada se definiše najbolji interes deteta, dužnu pažnju treba pokloniti i pravu deteta da izrazi sopstveno mišljenje u skladu sa njegovim ili njenim uzrastom i stepenom zrelosti.
- O političkim, socijalnim i kulturnim implikacijama bilo koje reportaže treba se posavetovati sa osobama koje neposredno poznaju situaciju u kojoj se dete nalazi i koje mogu na najbolji način da procene njegov položaj.
- Ne treba objavljivati priču ili sliku koja bi mogla ugroziti dete, njegovu braću i sestre, ili vršnjake, čak i kada je identitet deteta promenjen, prikriven ili se ne pominje.
Kada se sagleda domaći krivično pravni i porodični okvir primećuje se da postoji potreba za izradu novog zakona o maloletnicima, u kome bi pravo na dostojanstvo deteta zauzelo mesto koje mu pripada.
Prava zaštita privatnosti u međunarodnom standardu je sasvim drugačija u odnosu na pravo dostojanstva. Pravo na privatnost je uređeno čitavim pravom koja se bavi pravom dostojanstva žrtava u krivičnom postupku i položaja dece. Standardi su vrlo detaljni, sa nekoliko ključnih uglova položaja dece u krivičnom postupku.
- Isključenje javnosti kada se govori o maloletnim osobama
- Analiza akcije sudskih odluka I generalno zabrana obaveštavanja iz krivičnih postupaka
- Način izveštavanja o postupcima maloletnih osoba
Treba reći da je normativni okvir i medijsko zakonodavstvo poslednjih godina značajno unapređeno. Mediski okvir je normalizovan dok je praksa u izveštavanju sve gora.
Za Pravo o sopštenju tušilaštva, koje predviđa kominiakciju sa jvanošću – tužioca i PR-ova, je interesantno da koristi arhaične tonove. Tužilaptvo saopštava podatke sa delovanja svog rada.
Komunikacija je uređena i ne prestvalja dialog već monolog , PR-ovi izdaju pismenu ili usmeno saopštenje . Zbog ovake uredbe dolazi se do problema da nemaju svi sudovi PR-a ili ukoliko ih imaju nisu dovoljno pristupačni medijima.
Kao odgovor na tu negativnost , mediji do informacija dolaze na druge načine i što dovodi do suprotne reakcije u medijima i na kraju pitanja “ko je kriv” kada netačne informacije praćene skandaloznim naslovima, izadju u javnost.